Pozdrav! Moje ime je Nikola Kovačić, po struci sam akademski glazbenik a u sebi nosim ljubav prema kreativnom građevinarstvu, ako bi se to moglo tako reći. Od 2015 radim kao ovlašteni izvođač za postavljanje mikrocementa. Ljubav prema arhitekturi i građevini prati me još od mladih dana a smisao za kreativnost imam u sebi oduvijek.
Kako volim otkrivati nove materijale i nove načine izvedbe, radoznalost me 2015. godine odvela u tvrtku Isoplam, u talijansku tvornicu materijala za dekorativne obloge gdje sam se prvi puta susreo sa mikrocementom. Tu sam stekao potrebno znanje o njegovoj primjeni i tehnici. Danas ugrađujem dva materijala: španjolski Cement design te talijanski HD Surface. Kod španjolskog mi se sviđa njegov umjetnički i rustikalni izgled te raznolikost boja i uzoraka dok je talijanski materijal više moderan, sofisticiran i minimalističan. Oboje su ekološki vrlo osvješteni te kvalitetni i izdržljivi.
Nikola Kovačić, izvođač za mikrocement
"Mikrocement kao materijal me oduševio na prvu! Pruža neograničene mogućnosti boja, tekstura i primjena na raznim podlogama. Tako da uživam stvarajući posebne, moderne, nove i uzbudljive interijere. Naime nikada se nisam prije susreo sa sličnim materijalom. Mikrocement je fleksibilan i tanak pri nanošenju a istodobno je visoke kvalitete, iznimno čvrst i elastičan. Zapravo nevjerojatan! :)"
U ovim tehnikama su se spojile moja intuicija i kreativnost kojima postižem unikatne i personalizirane rezultate.
Predanost u poslu kao i u svemu čime se bavim u životu jedna je od mojih vrlina. Po prirodi sam perfekcionista pa koristim tu vrlinu i u ovom poslu gdje je ona izuzetno bitna. Strpljivo i odgovorno predan sam svakom projektu i svim posebnim zadacima pristupam kao da radim samom sebi.
Ako imate bilo kakvih pitanja ne ustručavajte se nazvati me na br. mobitela: +385 91 781 4447 rado ću s vama popričati o vašim željama.
Ali kako je sve to išlo u mom životu:
Sjećam se kako su mi roditelji kao mladome savjetovali: “Završi rog, to ti je siguran posao!” Riječi "Siguran posao" zvučale su mi razumno pa sam njihov savjet prihvatio bez daljnjeg propitivanja. Diplomirao sam rog na akademiji Tartini u Trstu, i ne samo to, prije toga diplomirao sam i klavir, ali rog je bio sve do sada moj primarni izvor prihoda. Svirao sam u orkestru HNK I. pl Zajc u Rijeci, punih 20 godina.
Kako su godine prolazile pitanja i želje u mom srcu i mojoj glavi samo su se rojile. I premda rog kao izbor i nije bio tako loš, ostavljajući mi mnogo slobodnog vremena za svoje hobije, ipak sam duboko u sebi osjećao da tu puno toga fali. A hobija sam imao na pretek, od kojih me najviše privlačilo slaganje jaslica u kapucinskoj crkvi u Rijeci na Žabici i raznih građevinskih radova renoviranja obiteljske stare kuće u Omišlju. Volim starine, volim preuređivati i renovirati s dušom.
I što su me moji hobiji sve više zaokupljali to mi je odlazak na probe i kazališne koncerte sa svojim rogom sve teže padao.
U međuvremenu supruga i ja kupujemo stan u Rijeci, i krećemo u kompletnu adaptaciju.
Mukotrpno mi je bilo sjediti na probama dok me u stanu čekalo toliko posla. I premda bih ponekad i “vukao” oboje u istom danu sve me to pomalo umaralo i sve više frustriralo.
Možda je ta frustracija i bila glavni razlog zbog kojeg sam na kraju “zaradio” ne-Hodgkinov limfom na koži i potencijalno bio ugroženog zdravlja do kraja života. Jer kada ti um nije dovoljno jak da te u nečemu zaustavi, onda tu ulogu preuzme tijelo. Tako da sam “prisilno” morao uzeti pauzu od sviranja u orkestru i okrenuti se sebi i svom zdravlju.
I dok sam prolazio kroz sve te pretrage i operacije naravno da sam se u tom strahu počeo ozbiljno zapitkivati o sebi, svom životu i zadovoljstvu koje mi ono pruža. “Što me dovelo do ovog stanja? A što ako za 6 mjeseci umrem, hoću li biti sretan životom koji sam proživio? A što ako od sada na dalje budem činio samo stvari koje volim, hoće li mi se i fizičko stanje popraviti?”.
I tako sam uzeo godinu dana neplaćenog u kazalištu. “Idem probati raditi ono što volim i što više slijediti svoje srce. Raditi posao koji je “siguran” ali u kojem ne uživam ipak nije dobra formula za sretan život!”.
Sve sam pretrage prošao i poslušao razna mišljenja, i Bogu hvala zdrav sam! Od sada na dalje slijedim svoju strast - građenje i renoviranje.
Tako se i preuređenje našeg stana pomalo privodi kraju. Treba odabrati završne obloge, kupiti namještaj i useliti. “Što ćemo s kupaonom?”. Pločice, mozaik, običan perivi zid, tapetu?"
Tada moja supruga otkriva iz prve epoksi smolu, jer činjenica da na podu nema fuga čini joj se privlačna.
Ali epoksi smola izgleda previše plastično, a ona bi željela nešto prirodno, ugodno, pomalo umjetnički a opet moderno. A trebalo bi nešto staviti i na zid, a epoksi ne ide na zid…
I tako, tražeći dalje, otkrivamo mikrocement.
"To je to!"
Znali smo da je, jer je zadovoljavao sve naše uvjete: nema fuga, lijepo izgleda, ugodan, lagan za održavanje, tanak, lijepih boja, ide u tuš, ide na pod i na zid. Savršen!
Međutim pronaći majstore nije uopće bilo lako a i cijena je bila paprena. "Što ćemo?".
Strpljivo čekamo i razmišljamo. Čačkamo po internetu, i doznajemo da talijanski proizvođači mikrocementa imaju škole za majstore i samo njima prodaju materijal.
Jer ideja je bila “Postavit ćemo ga sami!”.
Istražujemo po internetu i prema najboljim referencama odabiremo Isoplam. Uplaćujemo školu i odlazimo u Treviso, supruga i ja. Ja učim tehniku a supruga sluša i prati.
Osim tehnike postavljanja mikrocementa tamo sam naučio i kako se nanose dekorativne boje sa efektom pocinčanog čelika i hrđe te dobivanja efekta industrijskih podova.
Završavam tečaj, dobivam certifikat, vraćamo se kući puni dojmova. Nedugo zatim dobivam i prvi posao u Italiji.
Nakon toga stavljamo ga sebi u kupaonicu.
Oduševljeni izgledom tog materijala uživamo u našoj maloj oazi.
Slike naše kupaone pogledajte ovdje.
Stavljamo na kraju i tapetu sa uzorkom šume, da sve to skupa zaokružimo kako smo i zamislili - osjećaj da se tuširaš u kakvoj prašumi, to ni jedne pločice ne mogu pružiti… To je bio pun pogodak! I održavanje te oaze nije ništa manje senzacionalan. Tuš kabina je uvijek čista i lijepo izgleda, pod samo malo prebrišeš kao i pošpricane zidove oko umivaonika i bidea.
Uz mikrocement, osim tapeta, jako se lijepo uklapaju prirodni materijali kao drvo, lan, juta, ali može se kombinirati i sa klasičnim pločicama...
Da u cijelom stanu već nije bio postavljen parket vjerojatno bismo i u ostalim prostorijama postavili mikrocement, jer je njegova čar baš u tim neprekidnim površinama koje se pretapaju iz jedne prostorije u drugu, spajajući cijeli stan u jednu cjelinu.
Ali to ćemo u nekom drugom stanu raditi, možda u novoj vikendici u Bolu na Braču… :)