Pozdrav! Moje ime je Nikola Kovačić, po struci sam akademski glazbenik a u sebi nosim ljubav prema kreativnom građevinarstvu, ako bi se to moglo tako reći. Od 2015 radim kao ovlašteni izvođač za postavljanje mikrocementa. Ljubav prema arhitekturi i građevini prati me još od mladih dana a smisao za kreativnost imam u sebi oduvijek.

Kako volim otkrivati nove materijale i nove načine izvedbe, radoznalost me 2015. godine odvela u tvrtku Isoplam, u talijansku tvornicu materijala za dekorativne obloge gdje sam se prvi puta susreo sa mikrocementom. Tu sam stekao potrebno znanje o njegovoj primjeni i tehnici. Danas surađujem i ugrađujem isključivo materijal španjolskog proizvođača Cement design sa kojim sam vrlo zadovoljan. Sviđa mi se njihov umjetnički pristup samim materijalima te izrazito ekološka osjetljivost.


 
"Mikrocement kao materijal me oduševio na prvu! Pruža neograničene mogućnosti boja, tekstura i primjena na raznim podlogama. Tako da uživam stvarajući posebne, moderne, nove i uzbudljive interijere. Naime nikada se nisam prije susreo sa sličnim materijalom. Mikrocement je fleksibilan i tanak pri nanošenju a istodobno je visoke kvalitete, iznimno čvrst i elastičan. Zapravo nevjerojatan! :)"
U ovim tehnikama su se spojile moja intuicija i kreativnost kojima postižem unikatne i personalizirane rezultate.
 

Predanost u poslu kao i u svemu čime se bavim u životu jedna je od mojih vrlina. Po prirodi sam perfekcionista pa koristim tu vrlinu i u ovom poslu gdje je ona izuzetno bitna. Strpljivo i odgovorno predan sam svakom projektu i svim posebnim zadacima pristupam kao da radim samom sebi.

Ako imate bilo kakvih pitanja ne ustručavajte se nazvati me na br. mobitela: +385 91 781 4447 rado ću s vama popričati o vašim željama.

 
 

Ali kako je sve to išlo u mom životu:
Sjećam se kako su mi roditelji kao mladome savjetovali: “Završi rog, to ti je siguran posao!” Riječi "Siguran posao" zvučale su mi razumno pa sam njihov savjet prihvatio bez daljnjeg propitivanja. Diplomirao sam rog na akademiji Tartini u Trstu, i ne samo to, prije toga diplomirao sam i klavir, ali rog je bio sve do sada moj primarni izvor prihoda. Svirao sam u orkestru HNK I. pl Zajc u Rijeci, punih 20 godina.


 

Kako su godine prolazile pitanja i želje u mom srcu i mojoj glavi samo su se rojile. I premda rog kao izbor i nije bio tako loš, ostavljajući mi mnogo slobodnog vremena za svoje hobije, ipak sam duboko u sebi osjećao da tu puno toga fali. A hobija sam imao na pretek, od kojih me najviše privlačilo slaganje jaslica u kapucinskoj crkvi u Rijeci na Žabici i raznih građevinskih radova renoviranja obiteljske stare kuće u Omišlju. Volim starine, volim preuređivati i renovirati s dušom.


I što su me moji hobiji sve više zaokupljali to mi je odlazak na probe i kazališne koncerte sa svojim rogom sve teže padao.


U međuvremenu supruga i ja kupujemo stan u Rijeci, i krećemo u kompletnu adaptaciju.


 

Mukotrpno mi je bilo sjediti na probama dok me u stanu čekalo toliko posla. I premda bih ponekad i “vukao” oboje u istom danu sve me to pomalo umaralo i sve više frustriralo.
Možda je ta frustracija i bila glavni razlog zbog kojeg sam na kraju “zaradio” ne-Hodgkinov limfom na koži i potencijalno bio ugroženog zdravlja do kraja života. Jer kada ti um nije dovoljno jak da te u nečemu zaustavi, onda tu ulogu preuzme tijelo. Tako da sam “prisilno” morao uzeti pauzu od sviranja u orkestru i okrenuti se sebi i svom zdravlju.


I dok sam prolazio kroz sve te pretrage i operacije naravno da sam se u tom strahu počeo ozbiljno zapitkivati o sebi, svom životu i zadovoljstvu koje mi ono pruža. “Što me dovelo do ovog stanja? A što ako za 6 mjeseci umrem, hoću li biti sretan životom koji sam proživio? A što ako od sada na dalje budem činio samo stvari koje volim, hoće li mi se i fizičko stanje popraviti?”.


I tako sam uzeo godinu dana neplaćenog u kazalištu. “Idem probati raditi ono što volim i što više slijediti svoje srce. Raditi posao koji je “siguran” ali u kojem ne uživam ipak nije dobra formula za sretan život!”.


Sve sam pretrage prošao i poslušao razna mišljenja, i Bogu hvala zdrav sam! Od sada na dalje slijedim svoju strast - građenje i renoviranje.


 

Tako se i preuređenje našeg stana pomalo privodi kraju. Treba odabrati završne obloge, kupiti namještaj i useliti. “Što ćemo s kupaonom?”. Pločice, mozaik, običan perivi zid, tapetu?"


Tada moja supruga otkriva iz prve epoksi smolu, jer činjenica da na podu nema fuga čini joj se privlačna. Ali epoksi smola izgleda previše plastično, a ona bi željela nešto prirodno, ugodno, pomalo umjetnički a opet moderno. A trebalo bi nešto staviti i na zid, a epoksi ne ide na zid…
I tako, tražeći dalje, otkrivamo mikrocement.
"To je to!"
Znali smo da je, jer je zadovoljavao sve naše uvjete: nema fuga, lijepo izgleda, ugodan, lagan za održavanje, tanak, lijepih boja, ide u tuš, ide na pod i na zid. Savršen!
Međutim pronaći majstore nije uopće bilo lako a i cijena je bila paprena. "Što ćemo?".


Strpljivo čekamo i razmišljamo. Čačkamo po internetu, i doznajemo da talijanski proizvođači mikrocementa imaju škole za majstore i samo njima prodaju materijal.
Jer ideja je bila “Postavit ćemo ga sami!”.


Istražujemo po internetu i prema najboljim referencama odabiremo Isoplam. Uplaćujemo školu i odlazimo u Treviso, supruga i ja. Ja učim tehniku a supruga sluša i prati.
Osim tehnike postavljanja mikrocementa tamo sam naučio i kako se nanose dekorativne boje sa efektom pocinčanog čelika i hrđe te dobivanja efekta industrijskih podova.
Završavam tečaj, dobivam certifikat, vraćamo se kući puni dojmova. Nedugo zatim dobivam i prvi posao u Italiji.


Nakon toga stavljamo ga sebi u kupaonicu.


Oduševljeni izgledom tog materijala uživamo u našoj maloj oazi.
Slike naše kupaone pogledajte ovdje.

 

Stavljamo na kraju i tapetu sa uzorkom šume, da sve to skupa zaokružimo kako smo i zamislili - osjećaj da se tuširaš u kakvoj prašumi, to ni jedne pločice ne mogu pružiti… To je bio pun pogodak! I održavanje te oaze nije ništa manje senzacionalan. Tuš kabina je uvijek čista i lijepo izgleda, pod samo malo prebrišeš kao i pošpricane zidove oko umivaonika i bidea.
Uz mikrocement, osim tapeta, jako se lijepo uklapaju prirodni materijali kao drvo, lan, juta, ali može se kombinirati i sa klasičnim pločicama...


Da u cijelom stanu već nije bio postavljen parket vjerojatno bismo i u ostalim prostorijama postavili mikrocement, jer je njegova čar baš u tim neprekidnim površinama koje se pretapaju iz jedne prostorije u drugu, spajajući cijeli stan u jednu cjelinu.
Ali to ćemo u nekom drugom stanu raditi, možda u novoj vikendici u Bolu na Braču… :)